Teško je napustiti crkvu koju si volio i možda još uvijek voliš.
U svojim ranijim člancima iz pastorske sam perspektive pisao o tome kako je teško kad ljudi odu iz crkve u kojoj služiš kao pastor i o čemu treba razmisliti prije nego napustiš crkvu kojoj si bio pastor.
Bol zbog napuštanja crkve nije ograničena samo na pastore. Mnogi se članovi crkava suočavaju s vrlo teškom odlukom da li da se odvoje od crkve u koju su uložili velik dio svojih života. Ovdje ne govorim o „crkvenim skakavcima” (ljudima koji idu od crkve do crkve, nigdje se ne ugrađujući; op. prev.), vjernicima koji se dosađuju ili površnim vjernicima. Govorim o ljudima koji su se našli u situaciji koju nisu nikada očekivali – da razmišljaju o napuštanju crkve u kojoj su mislili ostati zauvijek.
Mnogi se članovi crkava suočavaju s vrlo teškom odlukom da li da se odvoje od crkve u koju su uložili velik dio svojih života.
Ako se suočavaš s tom dilemom, ovdje je osam principa koje trebaš razmotriti i koji će ti pomoći ili da napustiš crkvu na ispravan način ili da odlučiš ostati:
1. Najprije razgovaraj o tome
Ako razmišljaš o odlasku iz crkve, razgovaraj sa svojim crkvenim voditeljima i prijateljima iz crkve prije no što napraviš konačnu odluku.
Kao pastor imao sam dosta frustrirajućih razgovora s članovima crkve koji su već odlučili otići iz nje, a za vrijeme tih razgovora otkrio sam da su svoju odluku donijeli na temelju nesporazuma koji se mogao lako ispraviti da je stvar bila ranije iznesena na svjetlo. No, do trenutka kad sam ja za to saznao, oni su već bili jednom nogom izvan crkve i bilo je prekasno da promijene odluku.
S druge strane, imao sam neke teške ali konstruktivne razgovore s ljudima dok im je još razina frustracije bila niska i te smo mogli popraviti probleme, ispraviti nesporazume, preokrenuti smjer i zadržati dobre ljude u crkvi – često s novom svježinom i spremnošću za služenje.
Nisu to lagani razgovori. No ako je crkva dovoljno zdrava da su takvi razgovori mogući, dovoljno je zdrava da se za nju vrijedi boriti.
2. Otiđi zbog ispravnih razloga
Prije sam objavio članak pod naslovom „Sedam pogrešnih razloga da odeš iz svoje crkve” (7 Bad Reasons To Leave Your Church). Možda ćeš htjeti pročitati taj članak da vidiš jesu li tvoji razlozi bolji od onih koje sam ja naveo.
Nemam ovdje namjeru navoditi popis dobrih razloga za napuštanje crkve. To ostavljam da svatko odluči za sebe – po svojoj savjesti i uzimajući u obzir specifične okolnosti. Neki od tih razloga mogu uključivati crkvu koja ide prema nebiblijskoj teologiji, nezdravo vodstvo ili disfunkcionalne odnose.
3. Otiđi na čist i pristojan način
Ako je vrijeme da odeš iz crkve, učini to u ispravnom duhu. Bit će to bolje za svakoga, i za tebe i za ljude koje ostavljaš iza sebe.
Teško je kad dobri ljudi napuštaju crkvu koju vole. Još je teže (za sve strane) ako iza sebe ostave nered.
Teško je kad dobri ljudi napuštaju crkvu koju vole. Još je teže (za sve strane) ako iza sebe ostave nered.
Molim te, razgovaraj s ljudima koji trebaju znati što se događa (što može ili ne mora uključivati pastora, ovisno o veličini crkve ili okolnostima u vodstvu), no izbjegni ogovaranje i „rušenje mostova” iza sebe.
4. Nemoj prekidati zdrave kršćanske odnose
Ako si kroz dugi niz godina bio snažno uključen u crkvu, onda ona nije samo mjesto gdje sjediš sat vremena nedjeljom ujutro. Crkva čini veliki dio tvog duhovnog, društvenog, ekonomskog i emocionalnog života.
Sjeti se, crkva nije zgrada, denominacija ili institucija. To su ljudi koji vole Isusa i jedni druge.
Dakle, čak i ako moraš napustiti određenu zajednicu, nemoj učiniti grešku da se odvojiš od zdravih odnosa s vjernicima s kojima si prije išao u istu crkvu. Dok prolaziš kroz izazove pronalaženja novog crkvenog doma, ti će ti odnosi biti važniji no ikad.
Zadržavanje zdravih odnosa s drugim vjernicima vjerojatno je najvažniji pokazatelj toga hoćeš li ili nećeš pronaći novi zdravi crkveni dom ili ćeš se udaljiti od zajedništva s kršćanima, a možda čak i vjere, u potpunosti.
Trebamo jedni druge.
5. Ponovo otkrij Isusa
Sve više i više ljudi govori da ne napuštaju institucionalnu crkvu zbog toga što žele napustiti Isusa, već da bi ponovno pronašli Isusa.
Kao nekome tko je bio blagoslovljen da vodi slavljenje, služi na razne načine, pa i pastoralno, u zdravom crkvenom okruženju gotovo cijeli svoj život, to mi je istodobno i razumljivo i slama mi srce.
Bez obzira što si možda doživio od drugih kršćana ili u teškom crkvenom okruženju, nikad nemoj skinuti svoje oči s Isusa.
Ljudima koji su desetljećima bili predani životu u zajednici nisu uvijek „cvjetale ruže”, nego su naučili proći kroz teška vremena i ostati ukorijenjeni u Isusu.
Znam to jer sam i sam to proživio. Bio sam duboko povrijeđen kroz neka negativna iskustva u crkvi. No, ostao sam u Crkvi (ponekad mijenjajući zajednice, a ponekad ostajući na istom mjestu), ne zato što je Crkva savršena, već zato što trebam biti s drugima koji su poput mene nesavršeni ali nastoje slijediti Isusa.
6. Nemoj demonizirati svoju prošlu, niti idealizirati svoju novu crkvu
Kad odlaze u novu crkvu ljudi imaju tendenciju napraviti jednu od dvije greške. Prva greška je da izaberu crkvu koja je jednaka onoj koju su napustili. Druga greška je da izaberu crkvu koja je potpuno drugačija od one koju su napustili.
Nijedan od tih ekstrema nije zdrav.
Razumljivo je da netko izabere crkvu koja je potpuno drugačija od one koju je napustio. No ako u tome odeš predaleko, može ti se dogoditi da jednu grupu problema samo zamijeniš za drugu (za koju možda nisi ni znao da postoji).
S druge strane, ako je crkva koju si izabrao gotovo jednaka crkvi koju napuštaš, zašto ne ostaneš i ne središ stvari koje su ti bile problematične u „staroj” crkvi?
7. Nemoj se prebrzo ni presporo uključiti u služenje u drugoj crkvi
Predmet u pokretu ima tendenciju da ostane u pokretu, a zaposleni ljudi imaju tendenciju da ostanu zaposleni.
Predmet koji miruje ima tendenciju da ostane u stanju mirovanja, a zaposleni ljudi koji prestanu biti zaposleni, mogu potpuno stati, „zaglaviti se”.
Teško je tu napraviti ravnotežu.
Pazi da ne padneš niti u jednu od tih zamki. Nemoj „uskočiti” u prvu crkvu na koju naiđeš, idealizirati je, i onda se pretjerano angažirati u njoj. Uzmi si neko vrijeme da se odmoriš, obnoviš i razmisliš.
Nemoj napraviti grešku dopuštajući da vrijeme odmora postane navika lijenosti ili pak da dopustiš da vrijeme razmišljanja postane životni stil „filozofiranja”.
No, nemoj napraviti grešku dopuštajući da vrijeme odmora postane navika lijenosti ili pak da dopustiš da vrijeme razmišljanja postane životni stil „filozofiranja”.
8. Ponovo se poveži sa zdravom crkvom
Ovo bi mogla biti najveća opasnost koju sam vidio da se događa kad ljudi, koji su dugo bili članovi neke crkve, napuste tu crkvu.
Tako je lako ostati nepovezan. Ali i tako opasno.
Nije dovoljno reći: „Povremeno se družim s nekim svojim kršćanskim prijateljima.” Još manje je dovoljno gledati bogoslužja na internetu.
Bilo da je riječ o crkvi u crkvenoj zgradi, o kućnoj zajednici ili o sastajanju u nekom drugom obliku, ako želimo ostati duhovno zdravi i snažni, emotivno povezani i dozrijevati u svojoj vjeri, trebamo disati isti zrak koji udišu drugi vjernici iz naše crkve na redovnoj bazi.
Trebamo živjeti svoj crkveni život barem jednom tjedno i on treba uključivati kvalitetno vrijeme slavljenja, zajedništva, služenja i učeništva.
Sve manje od toga nije crkva. Sve više od toga je stvar osobnog izbora.
Mi trebamo Isusa.
Trebamo biti s drugima koji vole Isusa.
A drugi ljudi koji vole Isusa trebaju biti s tobom.
